Vozač kamiona iz BiH pregazio 19-godišnjeg studenta zemljaka

U prometnoj nesreći koja se u utorak u prijepodnevnim satima dogodila na autoputu Tauern A10 u Austriji poginuo je 19-godišnji student iz Bosne i Hercegovine, priopćila je austrijska policija.



Prema pisanju austrijskih medija, student je sa rođakom bio na putu za Njemačku. Nakon što su stali da odmore, 19-godišnjak je pokušao preći preko autoputa kada ga je udario kamion, prenosi Avaz.ba

Kamionom, koji je udario studenta, upravljao je 32-godišnjak iz Bosne i Hercegovine.

Student je od zadobivenih ozljeda preminuo na licu mjesta,

Najbolja spavaća kabina u izboru magazina Commercial Motor

Novinari uglednog britanskog časopisa Commercial Motor proveli su usporedni test velikih spavaćih kabina vodećih europskih kamionskih brandova. Test je osim usporedbe karakteristika, mjera i mogućnosti kamionskih spavaćih kabina sadržavao i ono najkonkretnije – stvarno SPAVANJE u njima.

Testirane su kabine kamiona Mercedes Actros 2548, MAN TGX 26.560, Renault T520 Maxispace, Volvo FH16 750, DAF XF 460, Iveco Stralis Hi-Way 560 i Scania R730.

Sve opcije komfora kabina ovih proizvođača prezentirali su njihovi prodajni zastupnici, od onog najosnovnijega – rotirajućih sjedišta i preklopivih upravljača, preko udobnih podesivih ležaja, pretinaca za osobne stvari vozača pa sve do opreme – klima uređaja, televizora, mikrovalnih pećnica, hladnjaka za hranu i piće, daljinskih kontrola…

U ovoj izuzetno jakoj konkurenciji za pobjednika žiri je izabrao Renault T520 Maxispace. Osim onih standardnih opcija koje se mogu naći u gotovo svakom od ovih kamiona, u Renaultu možete preklapanjem suvozačkog sjedišta dobiti veliki, potpuno ravan stol, zavjese su izvedene od materijala koji izvrsno odbija sunčevu svjetlost i tako pomaže u održavanju ugodne temperature i u ljetnim dnevnim odmorima. U verzijama s jednim ležajem, na mjestu gornjeg ležaja nalaze se izuzetno veliki pretinci.

Suprug se u Njemačkoj zaposlio za 3 tjedna, dobio je veću plaću zbog...

Hrvatica, koja je s obitelji odlučila krenuti u Njemačku potražiti bolji život, svoje je iskustvo opisala u Facebook grupi Živjeti i raditi u Njemačkoj. Njeno svjedočanstvo prenosimo u cijelosti.

Odluka je pala - Stuttgart ili Augsburg

'Za Novu godinu smo odlučili definitivno da moramo nešto poduzeti i otići u inozemstvo jer bez obzira što smo radili sve više, pritiskao nas je kredit, računi itd. Odlučili smo se za Njemačku iz dva razloga: oboje znamo jezik (muž slabo, ja ok) te imamo rodbinu. Odluka je pala, tražimo posao za mog muža koji je vozač kamiona i tražimo u okolici Stuttgarta ili Augsburga, gdje imamo rodbinu.

Prvo, traženje posla. Google - Stellenangebote Lastkraffahre. Google sam izbaci niz stranica gdje se može pogledati posao (meine stadt.de, indeed, monster, stepstone, gigajob, jobrapido itd.). Čitala sam oglase, spremala one koji su nam izgledali interesantni. Preko aplikacije Europapass sam izradila životopis, a molbu (Bewerbung) sam isto potražila na Googleu - Vorlage Bewerbung Kraftlastfahrer, izabrala sam jednu koja mi je onako bila najprilagođenija nama i ubacila muževe podatke te dodala još par riječi o radnom iskustvu.

Od prve molbe do poziva na razgovor – tri tjedna

Krenulo je slanje molbi poslodavcima. Od poslane prve molbe do poziva na razgovor prošlo je cca 3 tjedna. Naravno da je bilo i odbijenica te na neke molbe nismo dobili ni odgovor. Krajem siječnja smo se uputili na razgovor u širu okolicu Augsburga, ja sam bila prisutna na razgovoru pošto je njemački mog supruga dosta štur, razumije mnogo, al ne priča toliko. Prije samog razgovora smo provjerili kolika je prosječna plaća za to zanimanje u Njemačkoj, jer vas na razgovoru pitaju koliko želite zarađivati. Od kume smo dobili super savjet: kad poslodavac pita koliko želite zaraditi da kažemo cca 300 Eura više, jer će svaki poslodavac odmah ponuditi manje. Tako je i bilo. Rekli smo više od onog što smo izračunali da bi nam bilo prihvatljivo i na kraju s tom cakicom dobili kojih 100€ više od željenog. Razgovor je prošao super, muž dobio posao sa početkom 01.03.2015.

E sad savjet: pitajte poslodavca da li zna koje sve papire treba poslati u ZAV za ishođenje radne dozvole, tu smo mi pogriješili, nismo pitali tako da je poslodavac poslao samo zahtjev, bez priložnih dokumenata. Naravno, posljedica toga je bila da 01.03.2015 nije bila riješena radna dozvola te smo morali rješavati već kad smo bili tu. Nakon što smo se vratili u Hrvatsku tražili smo stan, prva ideja je bila da ide suprug sam, a dijete i ja da dođemo za njim nakon završetka školske godine (1. razred), ali nakon puno razgovora, kalkuliranja shvatili smo da je bolje da idemo zajedno. Jesti moramo i tu i tamo, režije moramo platiti i tu i tamo, žarulja kad gori troši isto dal gori za jednog ili troje…

Traženje stana teže nego nalaženje posla

Traženje stana je bilo malo teže nego naći posao, opet Google - Wohnung miete - grad u kojem želite iznajmiti stan, traže SCHUFA auskunft - to vam je njemački bonitet, kojeg naravno nismo imali jer tek dolazimo. Tu smo umjesto toga nudili jamstveni list (Burgschaft) naše rodbine (kojima hvala na pomoći). Traži se tri mjeseca kaucije za stan, te imate pojam Kaltmiete- stanarina, Nebenkosten- utrošak grijanja, vode, smeće, komunalno i to se plaća najmodavcu, te uz to dolazi struja, telefon i Rundfunk (tv-pristojba) za koje dobivate uplatnice na vaše ime.

Konačno smo našli i stan cca 10 dana prije preseljenja. Tu je vrlo važno da imate nekoga svog koji vam može ići pogledati stan itd. Ili naravno da, ako možete, to osobno odradite, no kod nas to nije bilo moguće.

Zadnji mjesec u Hrvatskoj smo sredili dokumente. Neke preveli: izvadili međunarodne rodne listove, međunarodni vjenčani list, ispisnica iz škole (dali prevesti), suprugove svjedodžbe preveli, od poslodavaca zatražili pisma preporuke ARBEITZEUGNIS. Doselili smo se 28.02.2015., suprug se 02.03.2015 javio na posao, te je morao pričekati sređivanje radne, no išlo je brzo, kao vozač treba KOD 95 koji smo isto trebali prevesti, te se to lijepo poklopilo.

Odmah 02.03. smo odnijeli ugovor o najmu - Mietvetrag u Rathaus te tamo prijavili boravak, taj list prijavka - Anmeldung smo kopirali u više kopija, otišli u školu, predali prijavu boravka i ispisnicu, sin je već 04.03.2015 krenuo u školu, od pribora smo trebali kupiti par bilježnica, knjige je neke dobio u školi, a neke radne je škola naručila te smo platili kad su radne došle.

Ovako je izgledao naš početak…'

Pregovori napokon pri kraju: Finski Sisu Auto ispunio uslove za preuzimanje srpskog FAP-a

Još krajem svibnja 2014. godine preuzimanje poklekloga srpskog proizvađača kamiona FAP (Fabrika automobila Priboj) od strane finske kompanije Sisu Auto najavili su premijer Srbije Aleksandar Vučić i vlasnik Sisu Auta Timo Korhonen. Preuzimanje se trebalo dogoditi još prošle jeseni, no usporili su ga srpska birokracija i čekanje izglasavanja novih zakona, ali i pregovori o broju uposlenih radnika i FAP-ovoj strukturi i dugovima.

Timo Korhonen i suradnici u FAP-u 2014.

Finci su postavili dva uslova: da država regulira zaostale dugove FAP-a, te da se iz korporacije FAP izdvoje četiri poduzeća koja ih ne zanimaju. Uslov srpske vlade bio je da finska tvrtka postupno, u etapama zaposli minimalno 600 radnika od više od 900, koliko broje trenutni pogoni FAP-a.

Sredinom proteklog tjedna srpska Agencija za privatizaciju priopćila je da je Sisu Auto ispunio uslove za stjecanje većinskog vlasništva nad poduzećem FAP. Očekuje se da će ugovor o strateškom partnerstvu biti potpisan do kraja tekućeg mjeseca, a da će se do kraja godine rekonstruirati i opremiti pogoni te obučiti prvih 200 radnika koje je tvrtka Sisu Auto spremna uposliti u samom početku. Preostalih 400 radnika čije je zapošljavanje uvjetovala vlada Srbije Finci su se obvezali uposliti u sljedeće tri godine.

Srpski pogoni Sisu Auta u početku će proizvoditi komponente za male serije usko specijaliziranih vozila namijenjenih teže pristupačnim terenima, a po uspostavi pune proizvodnje očekuje se da će se u FAP-ovim pogonima sklapati vozila Sisu Polar.

Ne pokušavajte prevariti Njemacki-BAG šestarom.Ovaj vozac se grdno prevario...

Jedno upozorenje SVIM VOZACIMA NA MEĐUNARODNIM TURAMA PO NJEMAČKOJ! 

Ovaj vozac se grdno prevario jer nije napravio nijedan tjedni odmor a pauze pravio sestarom
kako doznajemo njega je zaustavio kontroler iz Bag-a i vidi da je vozac pravio pauze sestarom 

Nakon što svi stari EU prijevoznici imaju problema s "jeftinom" konkurencijom novih EU članica krenula je kampanja pokrenuta od jednog njemačkog časopisa 

o konzekventnom poštivanju propisa EU 561/2006 te je decidirano upitano 

u Saveznoj Upravi za teretni promet po naški svima poznatom BAG ( Bundesamt für Güterverkehr) o kontrolama TJEDNOG ODMORA VOZAČA koji po propisu mora iznositi minimalno 45 povezanih sati. 

Smjernica EU 561/2006 decidirano kaže da se TAJ ODMOR NE SMIJE PROVODIT U KABINI KAMIONA, što u pravilu vozači prijevoznika "iz novih EU članica" provode na svojim dugim turama iz npr. Poljske za Španjolsku ( jer je nemoguće uz poštivanje maks vremena upravljanja obavit prijevoz iz Poljske u Španjolsku ili Portugal i vratit se sa jednim vozačem). 

Shodno tome časopis je napravio upit kod BAG da dade SLUŽBENO TUMAČENJE .....evo odgovora glasnogovornika ureda za tisak gospodina Horst Roitsch-a:

Po članu 4h) naredbe( EG) broj 561/2006 opisuje izraz "tjedni odmor" vremensko razdoblje u tjednu u kojem vozač slobodno raspolaže svojim slobodnim vremenom! 

Tome biti samo onda slučaj kada vozač TO VRIJEME NE PROVODI U VOZILU!!!

Iznimno je po članu 8 stavak 8 spomenute odredbe dnevne odmore van domicila KAO I SKRAĆENE TJEDNE ODMORE van domicila dozvoljeno provest u vozilu ako je vozilo opremljeno mogućnosti za spavanje, nije u pokretu i to samo kao izniman slučaj po članu 8 stavak 7 spomenute odredbe kada se ODMOR uzima kao NADOKNADA za jedan skraćeni TJEDNI ODMOR i dodaje na dnevni odmor od najmanje 9 sati 

IZ TOGA JASNO PROIZLAZI:

DNEVNI ODMOR DA

SKRAĆENI TJEDNI ODMOR DA 

ALI REDOVITI 45 SATNI TJEDNI ODMOR NE MOŽE BITI U VOZILU PROVEDEN, na AUTOHOFU ili ODMORIŠTU! 

Upozorite na tu odredbu SVOG POSLODAVCA jer će njemačka policija i BAG pojačano ponedeljkom počet kontrolirat pridržavanje TIH ODREDBI !

Pridržavanje tih odrebi će kontrolirat provjerom tovarnih listova i prijevozne dokumentacije ( zna se gdje si krcao tovar i dokle si došao do prekida vožnje i uzimanja odmora) TE KONAČNO TRAŽIT RAČUN ZA BORAVAK U HOTELU! Jer ako je vozilo na parkingu a ti spavaš u hotelu onda su uvjeti ODREDBE ISPUNJENI! 

Kazne su visoke ...jer ako ti ne prizna odmor od 45 sati ISKLJUČUJE TE IZ PROMETA DOK SE NE ISPUNI UVJET .....a za svakih 1/2 sata manjka tjednog odmora je kazna 35€ pa ispada u najboljem slučaju 90x35=3150€!

Za očekivat je da nakon što Njemci i BAG počinju sa tim kontrolama da će ubrzo i AUSTRIJA TE BENELUX I FRANCUSKA detaljnije kontrolirat! ( o MAĐARIMA i "Horvat problem" da ne spominjem)

Vozače kamiona i buseva uvozit ćemo iz Srbije i BiH, naši idu u Njemačku

Hrvatska Vlada za ovu je godinu odredila kvotu od 20 stranaca za zapošljavanje na mjestu vozača teretnih vozila u međunarodnom prijevozuNa autobusnim kolodvorima u raznim dijelovima Hrvatske sve su veće gužve na peronima s kojih kreću autobusi prema Njemačkoj i drugim zapadnim zemljama Europske unije u koje Hrvati ponovno masovno odlaze u potrazi za poslom.
Odlaze naročito mladi
No uskoro bi se moglo dogoditi da te nove hrvatske gastarbajtere nema tko prevoziti iz Lijepe Naše do “obećanih zemalja”. Jer sve više i hrvatskih vozača autobusa odlazi raditi vani, a isti je slučaj i s vozačima kamiona.
Glavna im je destinacija, kao i većini drugih Hrvata koji odlaze u potragu za kruhom, Njemačka koja je od 1. srpnja ove godine otvorila svoje tržište rada i ukinula radne dozvole za hrvatske državljane. Zbog opasnosti da neće imati dovoljno vozača, među hrvatskim prijevoznicima upalilo se zvono za uzbunu i sad traže od hrvatske Vlade da poveća kvote radnih dozvola za strane vozače, ponajprije iz Bosne i Hercegovine i Srbije.

Hrvatska Vlada za ovu je godinu odredila kvotu od 20 stranaca za zapošljavanje na mjestu vozača teretnih vozila u međunarodnom prijevozu.

Dragutin Kranjčec, predsjednik Udruge hrvatskih cestovnih prijevoznika, kaže da je hitno potrebno povećati te kvote i olakšati dobivanje radnih dozvola za vozače s prostora bivše Jugoslavije.

– Vozači nisu odlazili dok druge članice EU nisu ukinule radne dozvole za Hrvate. No sad imamo najave odlaska velikog broja vozača, ponajprije u Njemačku i Belgiju. Primjerice, jedna njemačka tvrtka traži u Hrvatskoj 200 vozača, a u jednoj hrvatskoj tvrtki koja zapošljava 120 vozača već je njih 15 najavilo odlazak – upozorava Kranjčec.

On kaže da vozač u Hrvatskoj koji vozi u međunarodnom prijevozu ima od 1400 do 2000 eura neto plaću, a to je do 20 posto manje od plaće koju dobije u Njemačkoj. Kranjčec smatra da sama razlika u plaći nije razlog za veliki odljev, nego je za to presudno to što vozači odlaze s cijelom obitelji pa i njihove supruge mogu naći bolji posao, ako ga u Hrvatskoj uopće i imaju. Vozači iz BiH i Srbije, prema njegovim riječima, imaju upola manje plaće od hrvatskih kolega.

Izvršni direktor Autoprometnog poduzeća (APP) Požega Branko Štivičić kaže da pogotovo mladi vozači odlaze raditi u Njemačku te kako je potrebno riješiti problem premalih kvota za strane vozače.

– Bojim se da će od jeseni još više vozača početi odlaziti iz Hrvatske – upozorava Štivičić.

U Sindikatu hrvatskog vozača (SHV) procjenjuju da je dosad iz Hrvatske otišlo oko 2000 vozača. Pri tome upozoravaju na podatak da će do 2020. godine u zemljama zapadne Europe biti manjak od čak milijun vozača jer u tim zemljama ne vlada veliki interes za to zanimanje.

– Prijevoznici sad žele naglavačke povećati kvote za zapošljavanje stranaca, a ne vode računa o tome da hrvatski vozači ne odlaze – kaže Miljenko Gočin, predsjednik SHV-a. Dodaje da je vozač u Hrvatskoj često prijavljen na 2500 do 3000 kuna neto, a da ostalo dobiva u obliku dnevnica.

– Pritom uvrh glave dobije ukupno 1000 eura. Za plaću od 2000 eura morao bi biti mjesec dana na putu u inozemstvu. A da mu je to prava plaća, ne bi odlazio iz Hrvatske – tvrdi Gočin.

Agencije za posredovanje pri zapošljavanju imaju u Hrvatskoj otvorene oglase za vozače kojima ih vabe da idu raditi u Njemačku za plaću od 1900 do 2600 eura neto.

Kamioni danima stoje

Iako je na Zavodu za zapošljavanje gotovo 2900 vozača kamiona i autobusa, prijevoznici kažu da većina njih ne želi voziti u međunarodnom prometu pa tako u nekim tvrtkama kamioni već danima stoje jer ne mogu naći vozače.

Kako je vozač kamiona izazvao rat u Siriji

Niko od političara, ali i organizatora građanskih protesta 2011. godine u Sririji, nije mogao predvidjeti da će se naizgled obična pobuna šačice nezadovoljnih prerasti u najveći globalni konflikt 21. vijeka. Da li je protest u Alepu bio upaljač koji je zapalio Siriju ili je taj fitilj davno prije upaljen pokušaćemo naći u analizi koju donosi portal express.hr. Veal Ibrahim napravio je u februaru 2013. kobnu grešku zato što mu je uopšte palo na pamet da bi u istočnom dijelu Alepa, kojim apsolutno dominiraju sve gori od gorih islamista, mogao protestom tražiti demokratiju.  "Pokušavajući kroz vrata istjerati jednog lošeg čovjeka, otvaraš vrata drugom", složio je tada slogan. Vozača kamiona koji se afirmisao tokom prvih protuvladinih protesta, nekoliko mjeseci poslije džihadisti su uhvatili, utamničilii, stali mučiti i nakon toga mu se izgubio svaki trag, objavio je njegovu priču Vašington Post. Mnogi veterani prvih građanskih prostesta u Siriji iz 2011. danas smatraju da su počinili dvije krupne pogreške; prvu što su naivno smatrali da mogu tolerisati islamiste kako bi srušili predsjednika Bašara al-Asada, ne shvatajući da će se ovi ubrzo izroditi u izrazito moćnije džihadiste, te da su pogriješili i s time što su uopšte krenuli u oružanu borbu, odnosno da su trebali ostati građanska opozicija stranci Baat. To su inače učinile mnoge sirijske političke stranke koje danas imaju poslanike u sirijskom parlamentu u Damasku. Otkako je u Siriji nastupilo primirje, na ulicama nekih sirijskih gradova ponovo su se pojavile grupe u međuvremenu skoro sasvim potisnute opozicije koje iznova traže demokratske promjene. Događa im se, međutim, to da se istog trenutka nađu na udaru grupa poput al-Nusre, ogranka al-Kaide u Siriji.  To se prošle sedmice dogodilo u provinciji Idlib na sjeverozapadu zemlje gdje su džihadisti al-Nusre prvo ugušili proteste, da bi onda i Slobodna sirijska vojska, prema nekim izvještajima, morala bježati iz gradova poput Maarata al-Numana jer sama riječ "demokratija" džihadistima zvuči poput psovke.  Slično se dogodilo  i prije mjesec dana u gradu Daelu na jugu zemlje. Tamošnji pobunjenici sklopili su sporazum s vladom i Sirijskom vojskom o pomirenju i vraćanju pod krilo političkog Damaska, šta je u Siriji sve češći slučaj, posebno otkako je na snazi primirje.  Na ulice su izašli stanovnici sa zastavama sirijske vlade, ali su ih već nakon samo nekoliko sati stali otimati pripadnici al-Nusre koji su upali u grad. O ID-u u centralnom dijelu zemlje da se ne govori. Što se članka u Vašington Postu tiče, u kojem se objašnjava što je krenulo po krivu u Arapskom proljeću u Siriji, Beri Abdulatif, koji je bio među prvima koji su organizovali proteste u al-Babu kod Alepa, kaže da je ondašnja aktivistička građanska opozicija danas okupacijom ISIL-a, te da ih iz vazduha udaraju ruski bombarderi zato što se među njima nalaze militanti al-Nusre, organizacije koja je, uz još neke, izvan sporazuma o primirju jer ju se vodi kao terorističku grupu.  "Uopšte je čudo da je ostao još bilo ko od umjerenih pobunjenika", rekao je.  Ispočetka su protesti bili mirni, sa zastavama i plakatima, brojčani su rasli, ali onda su počeli dolaziti islamisti koje je Asadova vlada 2011. pustila iz zatvora u okviru programa amnestije. Istodobno su neki umjereniji disidenti ostajali u zatvorima u kojima su, kaže, torture bile jezive. Islamisti su se počeli pojavljivati na protestima s crnim zastavama.  "Rekli smo im da organiziraju vlastite proteste ako žele mahati crnim zastavama, što su oni i učinili. No, ljudi su i dalje većinom bili uz nas", rekao je Abdulatif.  Međutim, uz to su na protestima počele padati prve žrtve, protestanti su uzvratili vlastitim oružjem. Zemlje poput Turske, Saudijske Arabije, Katara i drugih zaljevskih monarhija stale su slati oružje islamistima i stvar se otela kontroli.  Mnogi od intervjuisanih danas se žale na to što ih Zapad, suočen s džihadističkom prijetnjom al-Nusre, ISIL-a i Harakat Ahrar al-Šama, više ne uzima za ozbiljno, nego smatra Asada jedinim dovoljno snažnim i pouzdanim na koga se može oslonoti u borbi protiv islamista. Američki ambasador u Siriji iz tog vremena Robert Ford jedan je od onih koji smatra da su protestanti, koji su poslije krenuli u oružanu borbu, napravili grešku time što su predugo u vlastimi redovima tolerisali islamiste.  "Svoju grešku sa ISIL-om nisu shvatili sve do 2014., a s al-Nusrom se koordiniraju sve do danas", rekao je.  Jedna od Fordovih teza je čak i ta da je sirijski režim 2011. namjerno pustio na slobodu neke od zarobljenih islamista kako bi se ovi umiješali među građanske protestante i tako ih kompromitovali. Kontra od toga stoje događaji poput onog iz Dere na jugu zemlje sa samog početka rata kada su odlično naoružani islamistički militanti iskrsnuli praktično iz ničega i u jednoj zasjedi pobili gomilu sirijskih vojnika. Očito je bilo da su organizovano uvezeni u zemlju.  No, ako Ford i ima pravo, činjenica je da su danas sirijski sekularni, prodemokratski pobunjenici izrazito malobrojni i da je njihov vojni potencijal zanemariv. Istodobno, sve češće neka naselja pod pobunjenicima pristupaju vladinom programu pomirenja i praktično izlaze iz kišobrana pobune